U Sarajevu je od 30.8. do 02.9.2018. TPO Fondacija u saradnji sa tri kantonalna ministarstva obrazovanja, HNK, SBK i KS, održala četverodnevnu Ljetnu školu na temu vršnjačkog i rodno zasnovanog nasilja. Učesnici/ce škole su bili pedagozi i pedagoginje iz 30 škola,  predstavnici ministarstva obrazovanja i asistentice univerziteta. Cilj ljetne škole je bio produbiti znanja o ovim pitanjima i kreirati operativni plan aktivnosti za naredni period.
Tokom četiri dana učesnici/ce su imali priliku slušati eminentne predavačice: prof. dr. Lejla Turčilo, prof. dr. Zilka Spahić Šiljak, Dr. Rebeka Jadranka Anić, dr. Šejla Šehabovič, mr. sci. Aida Spahić, psihijatrica Amra Delić, psihoterapeutkinja Berminka Hrelja Bećirspahić i novinarka Borka Rudić.
Prvi dan Ljetne škole Aida Spahić je govorila o sociologiji roda, rodnim identitetima, rodnoj perspektivi i rodno osviještenim politikama djelovanja i rodnim stereotipima koji igraju važnu ulogu u činjenu nasilja nad djecom i ženama. Posebna pažnja je skrenuta na ono što se događalo u Hrvatskoj povodom usvajanja Istanbulske konvencije ali i antirodne aktivnosti širom Evrope u konzervativnim crkvenim krugovima.
Nakon toga Rebeka Jadranka Anić i Zilka Spahić Šiljak su prezentirale probleme s kojima se žene suočavaju danas u borbi za ravnopravnost jer se svaka njihova aktivnost proglašava rodnom ideologijom i prijetnjom tradicionalnoj porodici i "prirodnom poretku stvari". Da bi se razumjelo kako antirodni pokret djeluje, važno je analizirati mehanizme koje koriste da bi dezinformirali javnost i sakrili činjenice.
Drugi dan Ljetne škole tema je bila rod i mediji. Lejla Turčilo pokazala je koliko je važna medijska pismenost i kritičko razmatranje sadržaja medija jer mediji oblikuju dominantna shvatanja svijeta i vrijednosti u njemu, uče ljude šta da misle, osjećaju i u šta da vjeruju. Posebno je naglasila da mediji nude tri dominantna sadržaja u kojima žene predstavljaju kao: 1. ljepotice, 2. žene koje žive lagodan život, 3. "plaćenice" i super žene.  Kada je u pitanju rodno zasnovano nasilje mediji malo govore o prevenciji već u crnim hronikama donose slike nasilja u kojem je neko već povrijeđen.
Borka Rudić je nakon toga skrenula pažnju na to da je malo je pozitivnih izvještaja i da medijima dominiraju posljedice nasilja. Posebno je istakla da je važno kako predstavljati žene žrtve nasilja da bi se izbjegla manipulacija.
Zadaća novinara: uvijek biti na strani žrtve, ne objavljivati identitet žrtve, pokazati saosjećanje, razumijevanje i podršku. Na kraju je podstaknula učesnike i učesnice da reagiraju, jer će se tako stvarati praksa. Kada se prekrši kodeks medijskog izvještavanja, treba pisati pritužbe i regulatornoj agenciji i Vijeću za štampu.

Šejla Sehabović  je na primjeru teksta profesora Midhata Riđanovića o feministkinjama i jeziku pokazala šta rade intelektualci da bi isključili i diskriminirali žene. Strategije koje se mogu vidjeti su, između ostalog, lažni komplimenti, kao npr. mučnite svojom lijepom glavicom, ili slatka mlada autorica i slično. Zaključila je da je važno izbjegavati lažne analogije i banalizaciju koju koriste neki intelektualci kada nemaju prave argumente da nešto ospore.
Treći dan Amra Delić je govorila o zakonskim normama koje reguliraju nasilje u porodici, ko se sve po zakonima ubraja u porodicu i koje vrste nasilja su najčešće u porodici.  Posebno je istakla posljedice psihološkog nasilja koje možda nisu vidljive odmah ali imaju dalekosežne posljedice u životu mnogih žena, ali i muškaraca koji su preko 95% slučajeva počinitelji nasilja u porodici. Učesnicima je savjetovala da vode računa o tome kako razgovaraju s učenicima koji dolaze iz porodica u kojima se događa nasilje i da je važno da se radi i sa počiniteljima koji pokažu želju da se mijenjaju.
Berminka Hrelja - Bećirspahić je nakon toga iz vlastitog iskustva i terapeutkinje i pedagoginje govorila o ulozi pedagoga u školama u prepoznavanju različitih oblika nasilja. Savjetovala je učesnicima da se čuvaju sagorijevanja na poslu i da ne misle da mogu sve promijeniti već da urade ono što je najbolje za dijete. Naglasila je također da pedagozi i pedagoginje ne trebaju biti zamjenska majka ili najbolja drugarica djetetu, već mu pomoći da unaprijedi komunikaciju s roditeljima i da iskorači iz svoje bespomoćnosti. Djeca koja trpe nasilje su bespomoćna i njima je važno pokazati put.
Škola je završena malim strateškim planiranjem koje su vodile Zilka Spahić i Melika Šahinović. Planiranje je pokazalo sadašnje probleme s kojima se pedagozi i pedagoginje susreću, njihovu viziju budućnosti i konkretne korake koje treba poduzeti da se ta vizija i ostvari. Posebno je naglašeno da je važno koristiti primjere dobre prakse, više raditi na prevenciji i medijski ih predstavljati i nastojati da u obrazovnom sistemu od vrtića do univerziteta ove teme nađu svoje mjesto u programskim sadržajima obrazovnih institucija.